Jutro je mirisalo na suve, duguljaste šišarke, vruće pecivo sa čokoladom prženo u sumnjivom, dubokom suncokretovom ulju i kreme za sunčanje na površini jezerske vode podgrejane na 29 stepeni kasnog julskog prepodneva – mada svemu tome nije bilo traga ni stotinu kilometara unaokolo.

Četiri sprata niže, pod točkovima gradskih autobusa plakao je istopljeni asfalt, žigosan mržnjom znojavih vozača, gušeći se u oblaku izduvnih gasova. Poluprazan grad ostavljen je dežurnima koji će iz njega pobeći u Grčku u drugoj turi. Stara džezva na ringli se instant usijala, jedva zadržavajući kipuću vodu. Stan je izgledao kao da se u njega tek neko uselio, mada se tu živelo već par godina.

Putne torbe koje je poneo sa sobom, blokirale su ulazna vrata malog stana njegovog najboljeg prijatelja. Pravi live tetris. Nije bilo uobičajeno da leto provode na okupu, to je bio presedan svoje vrste. Najavljena žurka za zatvaranje sezone clubbing-a u prestonici, za koju nisu imali propusnicu, činila se kao jedino logično odredište za tu noć. Iako su u međuvremenu nabavili nova odela, ispod njih je izostao donji veš – bio je to zakržljali tinejdžerski bunt protiv šablona, mada je imao smisla samo kada su zajedno. Gej frizer mahao im je nasmejan sa lako zarađenih 50 dolara. Nezaustavljivi. Muda su im porasla za tri četvrtine od noći do jutra.

Često su kao klinci raspravljali o trenucima koji se urezuju u sećanja i kasnije idealizuju za priču, ali ovo nije bilo taj slučaj. Nije bilo mesta kićenju. Dan je bio prosto perfektan. Nervoza koja se desila zbog nemogućnosti da se likovi na ulazu podmite čitavih sat vremena, nestala je čim su to uspeli. Problem koji su imali sa alkoholom, te noći zasijao je u svoj svojoj veličini, mada bi se povremeno potpuno otreznili od količine adrenalina. Od hiljadu osoba sa kojima su se mimoilazili, većinu su činile žene. Ruke su se nekontrolisano lepile za njihove grudi i zadnjice, čak i bez ikakvog pokušaja objašnjenja, čak i u slučaju da su im partneri stajali pored i svemu tome svedočili. Bio je dovoljno samo loše odglumiti stepen pijanstva koji je dostigao maksimum i nasmejati se iskusno, šeretski. Život u trenutku. Dva ujutru. Bilo im je već poznato kako se ljudi naviknu da drugima oproste gluposti ako su urađene pod dejstvom alkohola. Interpretacija se uvek prilagođavala, a istina najčešće i potpuno zanemarivala.

Smešno je što ljudi važe za najinteligentnija bića – toliko je lako izmanipulisati istinom, dovoljno je samo prepustiti je savesti nekoga ko je nema.

Ruka se odlepila sa jedne i prihvatila druge žene, glumeći pijanstvo koje se tako lepo tolerisalo.

Plava kosa joj je padala ravnomerno, proračunato i prepotentno. Dok je došao do njenih očiju, već joj je odmerio preduge noge na lakovanim štiklama, zategnute trbušnjake, male grudi i tu kurvinski puštenu kosu. Njena drugarica bila je lepša, ali nije imala oči kakve je oduvek želeo, a da to nije ni znao – duboke i plave, a jezivo hladne, nedostupne. Izgledala je deset godina mlađe. Svog prijatelja je odavno izgubio u znojavoj i napaljenoj masi, ali tada je jedino i bilo moguće fokusirati se na nju i te demonske prilike, zbog kojih je godinama kasnije proklinjao dan kad se rodio. Ne izlazi se bez donjeg veša, to mu je u nekom trenutku postalo vrlo jasno. Mentalna beleška. Imala je svoje viđenje epiloga te noći i to je bila jedina ponuđena opcija. Karte su bile neuhvatljivo rasute rukom iskusnog delioca, blefiranje bi bilo potpuno gubljenje vremena jer je naivno držao potpuni raspar, kombinaciju koja je upućivala na fijasko i bankrot. Nije znao da će to stanje metastazirati na sve aspekte njegovog života. Ne, jer, delovalo je savršeno bezbedno. Čudno, nesvakidašnje, uzbudljivo – ali, bezbedno.

Raspoložena. Duhovita. Poznata. Moguća. Njegova. Nagradna.

Spustila je 4 asa. Povukla sa stola sve žetone, popila njegov viski, svoj koktel i zabila mu tirkizni kišobrančić u oko.

Pristao je na sve.

Talasi su ga nemilosrdno izbacivali na stene i vraćali nazad naglavačke i raskrvavljenih kolena. Progutao je tonu preslane vodurine pune bakterija koje su mu se još mesecima kasnije vukle odomaćeno po crevima, i zbog kojih mu je narednh godina imunitet bio potpuno uništen.

Preklinjao je za još. Odbačeno odelo smejalo se sa obale. Ljubio ju je dok nije prestao da oseća usta i telo, dok nije ostao bez vazduha.

Držao je u rukama sve što je ikada želeo, strepeći da će mu se san prekinuti pre nego što bude spreman da se probudi.

Jer u stvarnosti su ga čekali ženina i ćerkina smrt. I njena povratna karta za Dablin.