Dragi Čarlse,

Gledao sam u sms i znojio se, razmišljajući šta da odgovorim. Znao sam da bih na svaki pokušaj taktiziranja, kod gospođice odmah pao na poligrafu. Na njeno: U zemlji sam, odgovorio sam iskreno: U kurcu sam.

Za minut je stiglo: A kad nisi? Večeras!

To je značilo: Irish pub, 22h. Uvek isto.

Stajao sam u kupatilu i gledao se go, u glavnom ogledalu. Nisam dovoljno vežbao, neće biti presrećna. Da li da masturbiram? Ne želim da je razočaram. Ili ipak ne? Ako budem prvi put predugo izdržao, znaće da sam to obavio, pa će me razapeti. Ipak nisam.

Stigao sam malo ranije, čisto da bih uhvatio ritam sa znojenjem i sklopio pakt sa srcem da me poštedi predinfarktnog stanja. Ne znam zašto smo se uvek tamo nalazili, to je bila samo još jedna stvar oko koje nisam imao pravo glasa. Naručio sam sebi viski, a njoj viski sa Coca Colom. Nikad mi neće biti jasno kako to može da pije. Potrudio sam se da izgledam najbolje moguće, osim tričavih detalja kao što su drhtanje ruku i izbezumljen pogled, posledice nekog davnog straha od njenog otkazivanja u poslednjem trenutku. Pojavila se kao ledena kraljica i prilazila mi lagano, dok su svi pogledi bili uprti u nju. Poljubila me je u obraz ne dajući mi priliku da joj uzvratim.

I? Jesam li ti mnogo nedostajala?

Gledao sam je otvorenih usta, pokušavajući da smislim bilo kakav šmekerski odgovor na to. U glavi mi je sve odzvanjalo, mozga nije bilo ni na vidiku, samo slot mašina i za njom, na stolici, majmun koji povlači ručicu. Tri limuna su se zaustavila. Trebalo mi je samo tri jednostavne reči. Nešto tipa: Bio sam zauzet… ili   Nisam ni primetio ..  ili Koliko ja tebi..

Ali ne, moj jackpot je glasio: Znaš da jesi.

Smešila se zadovoljno.

Spustila je ruku visoko na unutrašnju stranu moje butine. Jebi ga, trebalo je da masturbiram. Krv mi je pojurila u svim pravcima, pantalone su mi pucale.

– Čeka nas, rekla je.

Nisam sada želeo sve to, odavno sam izgustirao sve varijante, hteo sam samo nju. Umirao sam od želje.

Nadao sam se da ćemo ovaj put biti sami.

– Ne znam zašto si se nadao. Ili tako, ili nikako. Imaš minut da razmisliš, dok popravim šminku.

Ljubila me je u liftu, na putu do petog sprata, do stana koji je odavno postao naša  no man’s land, do stana devojke bez koje kao da nismo umeli da funkcionišemo.

U 4h mi je još bilo malo, imao sam osećaj da sam je tek video, da sam je tek poljubio, ali mi je njen pogled sve rekao (Gubi se!)…

Ne znam kako se nisam slupao na putu do kuće. Oči su mi bile prepune čim sam seo u auto. U grlu me je peklo od besa. Jurio sam da pobegnem od tog osećaja nemoći, klizio sam po mokrom putu dok mi je bila pred očima. Opet njene oči. Znao sam da će mi ponovo nedostajati, još dve večnosti.