Dragi Čarlse,

Ležao sam na udobnom krevetu, širokom koliko i moja leđa. Rukama sam stezao ivice sve dok nisam izgubio osećaj u prstima. Potpuno sam utrnuo. Prostorija je mirisala na jod i sredstva za dezinfekciju. Oči su mi na silu bile zatvorene, mada sam sve mogao da čujem. Bilo je prilično hladno, a ja sam, rekao bih, bio prekriven samo čaršavom. Naježio sam se.

U prostoriju je ušao čovek i odmah spustio šaku preko moje. Osetio sam poznatu kolonjsku vodu, podsetila me je na očevu, ali nije bila potpuo ista.

– Ništa ne brini, ja sam tu. Uskoro stiže ekipa, sve ću im objasniti umesto tebe.

Taj glas…

Osetio sam blagu promaju kada su se otvorila vrata.

– Gospodo, izvolite, izvolite! Hvala što ste došli. Konačno da vas i vidim! Alma, Riđi, Ispravni i naravno, Debeli, je li tako?

– Tako je…a vi ste?

– Moje ime nije važno, sigurno vam ovaj kreten nije pričao o meni. Dakle, zamolio sam vas da dođete da vam objasnim kako stoje stvari sa našim prijateljem. Oprostite zbog ovog dramatičnog okruženja, ali to je bila njegova ideja. Da sam se ja pitao, sedeli bismo svo šestoro na nekom italijanskom balkonu i pijuckali espresso uz kroasane. Ali, Džon voli da naglasi stvari, to vam je jasno do sada. Nego, nadam se da niste doručkovali, prizor neće biti baš najlepši.

– Šta tačno radimo ovde i zašto je Džon u ovom stanju? Probudite ga smesta! Momci, pozvaću policiju i hitnu!

– Draga Alma, nema potrebe za nervozom. Dozvolite, dozvolite…

Osetio sam kako me otkriva. Čuo sam kako su svo četvoro ispustili nekakav neartikulisani krik i skočili unazad.

– Kao što rekoh, prizor nije najlepši… Vidite, grudni koš je potpuno razvaljen, na ivicama se vidi početak sepse i prilično smrdi. Kreten nimalo ne vodi računa o sebi. A srce je posebna priča. Da ne poveruje čovek da neko sa toliko godina može biti toliko neodgovoran. Pogledajte, to je kaša, ne razaznaje se šta je šta. Ako ste pazili na časovima biologije u osnovnoj školi, sigurno znate kako bi srce trebalo da izgledao, ovo je haos, pogledajte slobodno izbliza – potpuna pizdarija. Vidite ove vene koje bi trebalo da prenose krv do srca? To je pokidala Jedina doktorka kojoj je stvarno verovao. Onda je adrenalinskim injekcijama neka irska ekipa održavala srce u životu, ali jasno vam je da je posle toga ostalo potpuno neupotrebljivo. Kao sprženo.

– Zašto ste nas pozvali? Hoćete li nam objasniti šta tačno radimo ovde? I zašto, zaboga, ne odvedemo Džona u bolnicu? Neko ga mora operisati i to hitno! Glas Debelog je drhtao, znao sam da se iskreno plaši za moj život.

– Pokušao sam da sredim to, potrudio sam se da mu nađem najbolje doktore koji bi ga doveli u red. Ali, niko nije želeo da se prihvati toga. S obzirom na infarkt i neuspelu operaciju, rizik je preveliki. Tako da ovaj status quo traje već neko vreme… Vi to, naravno, niste mogli znati jer se lako maskira hanzaplastom, košuljom i kravatom. Ali svaka žena koja ga vidi bez odeće, odmah ostane zgađena ovim prizorom. Zamislite samo da očekujući seks, dobijete autopsiju. Bljak! Na poslednjoj seansi kod Doktora, Džon mu je tražio savet, svestan da se nešto mora uraditi. Šta sve ne bi uradio za malo pičke, perverznjak bi ponovo išao pod nož…hah! Međutim, Doktor nije za novu operaciju i misli da srce to ne bi podnelo, ali možda bi se eventualno mogao zatvoriti grudni koš i sprečiti širenje sepse. Našao sam neku mladu doktorku iz Slovenije koja bi se prihvatila toga, zakazao sam mu operaciju za februar. Problem je što je neiskusna i plašimo se šta će se desiti posle toga. U svakom slučaju, ja neću biti fizički prisutan, pa sam želeo da vas zamolim da vi budete. Verujem da to rešenje neće biti trajno i da će ga držati u životu samo par meseci, pa bi bilo dobro da mu se nađete kad se ponovo otvori.

– Naravno da ćemo biti, Džon zna da može da računa na nas.

– Drago mi je da to čujem, Ispravni. Molim vas da mu ne govorite o ovome, ne želim da odustane od operacije zbog ranijih neuspeha.

Sada me izvinite, moram da krenem.

Uskoro će mu zvoniti alarm.

Ponedeljak je, trebalo bi da se spremi za posao.