Dok plivam uz struju pobeđuje more
Voda je skrila svu muku i znoj.
To nije po planu i misli se bore
Da li da kročim – jer čamac je tvoj.
Tonem sve dublje jer oslonca nema
Umesto kopna ću videti dno.
Možda je moglo, da li da plivam,
Ali je kosti već načela so.
Poznato hladno i nagriza telo,
Oči iz mraka su videle plen.
Kreće ka meni, puštam se smelo,
Tu nema života, jer čamac je njen.
Ovde možete napisati komentar: