Dok plivam uz struju pobeđuje more

Voda je skrila svu muku i znoj.

To nije po planu i misli se bore

Da li da kročim – jer čamac je tvoj.

 

Tonem sve dublje jer oslonca nema

Umesto kopna ću videti dno.

Možda je moglo, da li da plivam,

Ali je kosti već načela so.

 

Poznato hladno i nagriza telo,

Oči iz mraka su videle plen.

Kreće ka meni, puštam se smelo,

Tu nema života, jer čamac je njen.